Ivan Radičev
Srednju medicinsku školu završio sam u Zagrebu gdje sam bio i član Košarkaškog kluba Cibona i Hrvatske košarkaške reprezentacije. Tijekom završavanja juniorskog staža imao sam ozbiljniju ozljedu koja me usporila i udaljila sa trena na godinu dana. Kroz taj period nisam baš uspio pronaći rješenje za svoje bolove, pronaći njen uzrok, a moja se karijera nije više razvijala u željenom smjeru. U tom periodu u kojem nisam mogao igrati zbog ozljede, odlučujem se na odrađivanje pripravničkog staža godinu dana u Vinogradskoj bolnici kao medicinski tehničar na odjelu za intezivno liječenje.
Osobno „negativno“ iskustvo te želja za boljim poznavanje ljudskog tijela, njegove anatomije, fiziologije usmjerile su me na studij fizioterapije na kojem sam htio naučiti više o zdravlju, rehabilitaciji, liječenju i pomaganju drugima.
Iskustvo rada sa sportašima
Nakon završetka studija 2014.g. počinjem stažirati u Poliklinici Arithera i u istoj godini paralelno volontiram u ambulanti Nogometnog kluba Dinamo.
2014. godine konstantno odlazim na razne edukacije iz manualne medicine.
2015. godine počinjem par puta godišnje odlaziti na okupljanja mlađih selekcija Hrvatske nogometne reprezentacije U14 - U19 te iste godine počinjem raditi u privatnom rehabilitacijskom centru Body Balance gdje primjenjujem sva stečena znanja iz područja manualne terapije i rehabilitacije kod opće populacije, vrhunskih sportaša i rekreativaca. Paralelno uz rad u Body Balance - u na terenu pratim profesionalnog tenisača Bornu Čorića.
Osobno iskustvo
2016. godina za mene je bila prijelomna godina u kojoj počinje moja osobna promjena i transformacija.
Zbog učestalog stresa, nezadovoljstva te povremenih bolova u kralježnici, tražio sam način kako da si sam pomognem i poboljšam kvalitetu života.
Upoznajem se sa meditacijom koju počinjem svakodnevno prakticirati te se polako uz njenu pomoć nakon nekoliko mjeseci počinjem osjećati sve bolje te moji problemi počinju biti sve manji. U to vrijeme probudio se još veći interes i želja za učenjem i proučavanjem ljudskog tijela te povezanosti tijela i uma, mozga i mišića. Svakodnevno počinjem nailaziti na razne knjige, autore, terapeute, znanstvenike, doktore, psihologe koji se bave tim područjem, dok se paralelno počinje buditi i želja za profesionalnim napretkom, kako na još kvalitetniji način razumjeti te pomoći svojim klijentima.
Osteopatija
Interes i želja me dovode do osteopatije. Osteopatski pristup i filozofija su me jako privukli, zainteresirali te potakli na daljnje usavršavanje i školovanje. Osteopatija mi je pokazala moguće uzroke određenih napetosti, bolova i bolesti i na koji način ih dugoročnije otkloniti.
Druga prijelomna godina u mom životu bilo je 2017. i rođenje moje kćerke Lare, kada se upoznajem sa razvojnom psihologijom i kliničkom somatikom. Odgovorili su mi na mnoga pitanja, produbila moje znanje i razumijevanje sebe, ali i većine nas te unaprijedila razumijevanje problema svojih klijenata.
Privatna praksa
U lipnju, 2017.g. odlučujem se za pokretanje privatne prakse. Škola ortopedske manualne fizioterapije (Kalteborn/Evjenth–pristup),tečajevi manualne terapije dr. Aleksandar Stošić, osteoaptija, klinička somatika, funkcionalna neurologija (P-DTR)
Skup svih naučenih znanja, nadogradnja svakog područja, njihova integracija te osobno iskustvo, pomogle su mi da kreiram vlastitu terapijsko-edukativnu metodu koja ima jedinstven pristup u rješavanja akutnih i kroničnih bolova, održavanje zdravlja te pomoći u liječenju i u otkrivanju uzroka tegoba.
Funkcionalna neurologija (P-DTR)
U 2020. počinje nadogradnja i to putem nove revolucionarne metode u području manualne terapije koja na još precizniji način pronalazi koji su uzroci raznih tegoba.
P-DTR je metoda koja radi direktno na našem neurološkom sustavu i uz pomoć različitih načina pronalazi koji su razlozi zašto nas mozak i dalje drži napete ili ukočene mišiće i patimo od boli, iako su nam se neke ozljede i traume dogodile prije više godina.
Zašto Holistički pristup?
Kroz višegodišnji rad sa klijentima koristeći najčešće fizioterapijske metode, rezultati kod klijenata bi bili jedan period, ali bi se bolovi nakon nekog vremena vraćali ili bi se prebacili na neko drugo mjesto. Nadogradnjom znanja putem osteopatije (manualna medicina) otvorio mi se jedan sasvim drugačiji i noviji pogled na bol.
Povezivanje drugih dijelova tijela, mogućem utjecaju okolnih struktura na bolno mjesto te razmišljanju i gledanju tijela kao zasebne cjeline u kojoj je sve međusobno povezano.
Upoznavajući se sa pedijatrijskom osteopatijom, razvojnom psihologijom, medicinom tijela i uma, te funkcionalnom neurologijom dolazim do dubljih razumijevanja o fizičkom, psihičkom i emocionalnom dijelu nas te kako nas određene traume (fizičke, psihičke, emotivne), neadekvatno uspravljanje, kretanje, loša regulacija emocija, nepodržavanje, mogu ostaviti trag u kasnijem funkcioniranju, boljem ili lošijem nošenju sa stresom, neadekvatnom držanju, raznim kompenzacijama, koje mogu dovesti do konstantne napetosti, bolova i bolesti.
Kako određene operacije, zahvati ili ozljede koje se dogode za života tjeraju naše tijelo u određene položaje, koji kada se iscrpe dovode tijelo van ravnoteže, a najčešće se uklanjaju instant metodama, ali ne i rješavanju ili razumijevanju njenog uzroka.
Bolje razumijevanju toga pomoglo mi je učenje i vježbanje, Kliničke Somatike, gdje sam došao da jako dobrih rezultata na sebi te to počeo kao integraciju primjenjivati i na svoje klijente. Nadogradnja pristupa se ponovno događa u 2020. godini kroz funkcionalnu neurologiju (P-DTR), metodu koja radi direktno na našem neurološkom sustavu i koja može točno pronaći koji su pravi uzroci zašto i dalje osjećamo bolove u različitim dijelovima tijela, a ozljeda ili neki događaj je bio prije više godina.
Prolazak kroz osobno iskustvo vlastite transformacije te integracija različitih pravaca pomogle su mi da kreiram terapijsko-edukativnu metodu koja ima jedinstven pristup rješavanju napetosti i bolova te poboljšanju ne samo fizičkog nego i psihičkog i emotivnog zdravlja pojedinca.
