Koja je moja dijagnoza?

Često u praksi primjećujem, da nakon odrađenog pregleda ( bolovima u leđima, ramenima, vratu, kukovima, stopalima, aksioznost, nemir, a nerijetko i organski sustav), klijenti traže i inzistiraju na dobivanju dijagnoze i uzroka njihove boli.

Sasvim razumljivo i sam bi to pitao!

Mi za takva stanja imamo razne medicinske dijagnoze poput išijalgije, lumbaga, cervikalnih sindroma, golferskog lakata, teniskog lakta, a čovjek nikad igrao tenis, itd..

Kod većine takvih “akutnih” ili kroničnih stanja imamo gore navedene dijagnoza, a na dodatnim pretragama se to prepisuje stresu, degeneracijama, starosti i slično.
Često se takva stanja tretiramo protuupalnim lijekovima, masažama i raznim instant rješenjima koji drže vodu dok majstori ne odu.

Prilikom osteopatske edukacije prolazili smo jedan zanimljivi dio u kojem je jedan doktor još davano došao do podatka, da se kod čak 80% do 90% raznih stanja i boli, ne može naći, niti vidjeti mjerljiv uzrok na pretragama, a osobe i dalje pate od bolova i napetosti.

ŠTO JE TO ZAPRAVO I KOJI JE UZROK TAKVIH STANJA?

Često su to prevelike mišićne napetosti koje dolaze, jer tijelo više nema kapaciteta kompenzirati i držati sustav u balansu i homeostazi, a uzrok za to mogu biti razne fizičke i emocionalne traume.

U današnje vrijeme uzrok tih stanja možemo također prepisati prevelikom življenju u glavi, gdje nam sve i svašta odvraća pažnju, gdje sa vremenom gubimo svijest o tijelu i njegovom kretanju, što dovodi do senzorno motorna amnezije (loša veza između tijela i mozga), a mi na to onda često dolijevamo vatru kroz još veći stres za tijelo, vježbanjem u teretani sa velikim opterećenjima, glasnom muzikom koji nas još više odvraća od nas samih te boljeg osluškivanja tijela.
Također su tu životna iskustva koja su kreirala uvjerenja i karaktere osoba na temelju ranih iskustva o sebi, a ta iskustva kreiraju rezonantne emocije i misli koje sa vremenom mogu dovesti do određenih nezadovoljstava, nelagode, boli, a na koncu i bolesti.

OSOBNO ISKUSTVO

Dok ovo pišem, sjetio sam se svoje boli koja me mučila prije 10-tak godina, a trajala je 8 mjeseci, gdje sam se svako jutro budio sa pulsiranjem u preponama, a prilikom malo većeg napora bi osjetio jaku bol nakon koje bi odmah morao prestati trčati.

Na uzv-u i magnetskoj rezonanci i drugim pretragama, nije se moglo zaključiti zbog čega imam tu bol i takav osjećaj.

SPOZNAJA
Nedavno mi je došla misao o tome (trebalo mi je 10 godina da skužim, hahha), povezao sam končiće..
U tom sam se trenutku spremao za probu igranja u 1.košarkaškoj ligi.
Trenirao sam to ljeto 5 tjedan na različitim podlogama, (fizički stres) prekinuo sa curom i doživio razočaranje na toj probi. (psihički i emocionalni stres).
Vezao sam se za očekivanje pozitivnog ishoda, koji je bio razočaravajući.

ZAKLJUČAK!

Pojačani napor za tijelo, patnja vezana za očekivanje “uspjeha” u sportu te emocionalni krah su na tijelu napravili svoje.

MUDROST

Kako bi Steve Jobs rekao, ne možeš slagati kockice unaprijed nego pogledom unazad!

Vjerujem da se velika većina ljudi može pronaći sa sličnim iskustvima u životu!

Lijep pozdrav,

Ivan Radičev